Austrija je domovina nekih od najslavnijih ličnosti iz povijesti filma, od redatelja Fritza Langa, Ericha von Stroheima, Gustava Wilhelma Pabsta, Josefa von Sternberga, Billyja Wildera, Otta Premingera, Freda Zinnemanna i Edgara Ulmera, scenarista Waltera Reischa, direktora fotografije Franza Plannera i Karla Freunda te glumaca Elisabeth Bergner, Magde i Romy Schneider, Hedy Lamarr, Antona Walbroka, Curda Jürgensa, Marie i Maximilliana Schella, Nadje Tiller, Sente Berger, Helmuta Bergera, Klausa Marie Brandauera, Arnolda Schwarzeneggera i Christopha Waltza. No, koliko su oni sudjelovali u stvaranju austrijske kinematografije? Ne osobito. Izuzev zlatnog doba dvadesetih godina prošlog stoljeća, kada se u Austriji snimalo i više od stotinu filmova godišnje, austrijski talenti se nisu odvajali od svojih kofera. Ukoliko su za vas čuli u Beču, sljedeća logična postaja bila je Berlin, a u mnogim slučajevima i Hollywood. Da nije bilo redatelja i glumca Willyja Forsta te glumice Paule Wessely, austrijski bi film tridesetih godina bio samo blijeda epizoda na europskoj sceni, a pedesetih ga jedino pamtimo po kičastom serijalu Sissi. Sedamdesete su označile kreativno dno. Najpoznatiji austrijski redatelj Franz Antel štancao je komedije o razuzdanoj gostioničarki, pa ne čudi što je nova spisateljska zvijezda Peter Handke bio bliži s prvacima njemačkog novog vala nego s bečkim kolegama, i što je kod velikog susjeda režirao svoj igrani  prvijenac Ljevoruka žena. Znakovito, Austrija je tada imala itekako važne filmske umjetnike, ponajprije Petera Kubelku i Valie Export, no oni su svi odreda bili konceptualci i zanimao ih je jedino eksperimentalni film. Zanimljiv austrijski film koji bi igrao u kinima gdje se prikazuju američki, francuski i talijanski hitovi? Pa to nije postojalo!

Situacija se postupno mijenja osamdesetih kada država počinje ulagati u kinematografiju. Krajem tog desetljeća Michael Haneke režira svoj dojmljiv, ali mučan prvijenac Sedmi kontinent i otad se na svjetskim festivalima sve češće susreće pridjev „austrijski“. Do danas je austrijska kinematografija izborila Oscara za najbolji strani film (Krivotvoritelji Stefana Ruzowitzkog), još jednu nominaciju za istu nagradu (Revanš Götza Spielmanna), dvije Zlatne palme u Cannesu (Hanekeovi filmovi Bijela vrpca i Ljubav) te bezbroj priznanja na drugim festivalima, među kojima treba izdvojiti – budući da su dodijeljena u našoj blizini – Zlatno srce Sarajeva za Disanje, redateljski prvijenac zvijezde Krivotvoritelja Karla Markovicsa, te Zlatna kolica na lanjskom Zagreb Film Festivalu za Michaela, također prvijenac bliskog Hanekeova suradnika Markusa Schleinzera. O austrijskoj kinematografiji danas se naveliko razglaba, a skovana je i zgodna etiketa: pišući o tjednu austrijskog filma u newyorškom Lincoln centru, američki kritičar Dennis Lim napisao je da je Austrija svjetska prijestolnica fenomena „feel bad cinema“. Uistinu, ako je išta karakteristično za novi austrijski film, to su teme koje pobuđuju tjeskobu, no kada su u pitanju iznimno intrigantna ostvarenja, filmski doživljaj može biti itekako poticajan.

Za program Moj prvi film izabrali smo prve radove filmaša koji su se afirmirali u protekla dva i pol desetljeća i koji predstavljaju najintrigantnije austrijske redatelje današnjice. Tu je nezaobilazni Haneke sa spomenutim Sedmim kontinentom (1989.), provokativni Ulrich Seidl imat će hrvatsku premijeru s Modelima (1999.), pseudokumentarcem u kojem se prvi put poigrao elementima igranog filma, Barbara Albert, koja je surađivala s Andreom Štakom i Jasmilom Žbanić na njihovim nagrađivanim prvijencima, predstavlja svoj prvi igrani film Sjeverni kraj (1999.), Jessica Hausner, proglašena novom velikom nadom europske kinematografije zahvaljujući sjajnom Lourdesu, debitirala je hvaljenim filmom Lovely Rita (2001.), a prvijenac Götza Spielmanna najstarijeg je datuma, snimljen je 1990. i zove se Erwin i Julia.

Ukratko, pet filmova koje se isplati pogledati, čak i unatoč trpkom dojmu koji ćete imati nakon što se upale svjetla u kino dvorani.

Nenad Polimac, izbornik programa Moj prvi film: Austrija