Pogledamo li širu sliku, filmovi Michaela Glawoggera predstavljaju neku vrstu nevjerojatne moderne Odiseje. Bez obzira jesu li igrani ili dokumentarni, svi oni govore o putovanjima u neistražena područja, u zemljopisnom i/ili psihološkom smislu. Glawoggerove filmske avanture suočavaju nas s osebujnim situacijama; u njima nalazimo neobična i divna stvorenja, ljude koji se bore s demonima koji nastanjuju njihovu svakodnevnicu – bilo da je riječ o brodskoj olupini u Pakistanu ili o burlesknom kazalištu u Meksiku, opasnim ulicama New Yorka ili klaonici u Nigeriji, bordelu u Bangladešu ili rudniku ugljena u Ukrajini. Michael Glawogger voli gubitnike – upravo koliko voli i pse lutalice.

U Glawoggerovim filmovima nešto neočekivano kao da uvijek vreba iza ugla. On sa strašću promatra ono što bi većini nas promaklo ili od čega bismo namjerno okrenuli glavu. I dalje istražuje stvari koje su skrivene u sjeni i ne boji se uprljati dodirujući ono na što usput nailazi.

Michaelovi su filmovi ozbiljni, brižni i puni empatije. Ali zna se on i nasmijati svijetu. Njegov nestašni smisao za humor, kakav vidimo u filmovima kao što su Puževi ili Contact High, možda nije za svakoga, ali svakako se javlja u svim bojama psihodelične duge.

Kamera Glawoggera i njegovih snimatelja (posebice Wolfganga Thalera) obično oduzima dah – iritantna je koliko i lijepa. Gledajući njegove filmove, čovjek se uvijek osjeća kao da viri kroz ključanicu i čudi se kako je samo uspio snimiti sve te dragocjene trenutke.

Michael Glawogger uskoro će se zaputiti u novu pustolovinu. Dodat će završno poglavlje svojoj knjizi velikih dokumentaraca: Megagradovi, Smrt radnika i Slava kurvi. Novi film zvat će se Bez naslova. Nema, međutim, sumnje što možemo očekivati: Michael Glawogger još će jednom lutati zabačenim dvorištima planeta Zemlje. Evo kako on sam opisuje taj projekt: "Godinu ću dana putovati oko svijeta i vratit ću se kući s filmom".

Martin Schweighofer, selektor retrospektive filmova Michaela Glawoggera